O FRANJEVCIMA U ISTRI
I ROVINJU
Franjevci su u Istru
došli još u 13. st., u samim počecima osnivanja njihova reda.
Prema predaji, istarske je krajeve pohodio i sv. Franjo,
kada je na svom putu iz Ancone u Mletke 1219/20. svratio
u Pulu, a njegov je redovnički brat sv. Antun Padovanski
kao lombardski provincijal godine 1229. ovamo došao propovijedati
i osnivati samostane. Poznato je također da su prvi samostani
u Trstu, Kopru, Poreču i Puli, osnutak kojih je vezan uz
antunovsku predaju, pripadali tadašnjoj sjevernoj franjevačkoj
provinciji "Marchiae Tarvisinae", odnosno furlanskoj
upravnoj jedinici ili kustodiji.
| |
 |
| |
unutrasnjost |
Nakon što je na istočnoj
i sjevernoj obali Jadrana 1239. uspostavljena nova -Provincia
Sclavoniae-, poznata i pod imenom sv. Serafina, što je zapravo
drugo ime franjevačkoga utemeljitelja, istarski su samostani
pripojeni novoj provinciji. Na generalnom kapitulu reda u
Kolnu, 1393., provincija dobiva ime Dalmatinske provincije
sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, a već je 1340. brojila
26 samostana i bila podijeljena u četiri kustodije, od kojih
je jedna bila istarska. Ona je u 14. stoljeću imala već sedam
samostana: u Puli, Trstu, Milju (Muggia), Kopru, Piranu,
Poreču i Balama.
Rovinj je bio iznimkom
medu gradovima zapadne istarske obale po tomu što u njemu
u prvomu razdoblju postojanja reda nije bilo franjevačkoga
samostana. Tek sredinom 15. st., na otoku Sv. Andrije nedaleko
od Rovinja, na mjestu benediktinskoga hospicija i crkve iz
6. st., provincija sv. Jeronima gradi samostan. Prema predaji,
osnovao ga je i u njemu je prvi gvardijan bio sv. Ivan Kapistran,
širitelj pobožnosti prema imenu Isusovu, nadaleko poznati
pučki misionar i borac protiv Turaka, čije se tijelo čuva
u istočno-hrvatskom franjevačkom samostanu u Iloku.
Nakon gotovo četiri stoljeća
njegova postojanja, samostan opservanata s otoka Sv. Andrije
godine 1807. ukinula je tadašnja Napoleonova vlast.
Početkom 18. st., u sjeveroistočnom, kopnenom dijelu grada,
čija je otočna jezgra još uvijek bila samo mostom povezana
s kopnom, franjevci reformati mletačke franjevačke provincije
sv. Antuna grade novi samostan. Naime, godine 1696. Općinsko
vijeće grada uputilo je poziv franjevcima da dođu u Rovinj
i podignu hospicij. Odobrenje dužda Alvisea Moceniga stiglo
je 1700., a sljedeće godine i dekret porečkoga biskupa Monsinjora
Adelasija.
Zemljište u blizini crkve
Sv. Antuna Opata, što ga je mjesno stanovništvo nazivalo
la Motta, bilo je darovano, a otkupili su ga grad i vjernici.
Već 1702. započela je gradnja crkve i hospicija prostranih
dimenzija. Tom su prigodom radnici kamenoloma prvi put u
Rovinju koristili mine u prahu kako bi pri gradnji samostanske
cisterne za sakupljanje kišnice iskopali živi kamen.
 |
|
| unutrasnjost |
|
Crkva je bila završena
i blagoslovljena 1710., te su je već tada fratri počeli koristiti,
živeći u završenom dijelu hospicija koji je još uvijek bio
u izgradnji. Ipak, svečano posvećenje crkve moralo je još
počekati. Naime, braća franjevci imala su dalekosežniju namjeru
pretvaranja hospicija u samostan, a budući da su samostanske
crkve još od 13. st. u pravima i povlasticama bile izjednačene
s kolegijalnim crkvama, ova je zamisao izazvala protivljenje
župe i Kaptola. Unatoč tomu, fratri su ostvarili svoju nakanu
i 7. ožujka 1746., u vrijeme dužda Pietra Grimanija, hospicij
je proglašen samostanom.
Četiri godine kasnije, točnije 13. travnja 1750., u veličanstvenom
obredu što ga je vodio porečki biskup Gaspare Negri, u pratnji
gradskih velikodostojnika bijaše posvećena i crkva te sva
tri oltara, o čemu svjedoči i kamena ploča s natpisom, koja
se do danas čuva na južnom zidu crkvene lađe:
"D.O.M.//IN HONOREM S.P.N.//FRANCISCI//TEMPLVM
HOC
CONSECRATVM FVIT//AB ILL.MO ET REVD.MO//D. D. GASPARE NEGRI//EPISCOPO
PARENTINO//DIE 13 APRILIS//MDCCL."
Tijekom godina samostan
i crkva Sv. Franje Asiškoga u Rovinju doživjeli su mnoge
krizne trenutke i brojne promjene. Godine 1802. slučajno
izazvani požar uništio je sjeverni dio samostana, nakon čega
je, zahvaljujući dobrovoljnim prilozima vjernika, ubrzo u
cijelosti obnovljen.
Guverner provincije Ilirije
maršal Marmont, za vrijeme francuske uprave, izuzet će samostan
Sv. Franje od ukinuća, umjesto samostana na otoku Sv. Andrije,
ali ga neće poštedjeti pretvorbe u državno vlasništvo. Ipak,
sretna sudbina pratit će mladi rovinjski samostan i u vrijeme
austrijske uprave, jer će godine 1820. biti pošteđen prigodom
prodaje državne imovine.
Godine 1878., pod vodstvom
provincijala Antonio Maria da Vicenza, na istočnoj strani
samostana nadograđene je prostrano i lijepo proporcionirano
krilo, nazvano "Professorio". Ono je u cijelosti
bilo završeno u rujnu naredne godine. Kao što mu ime govori,
služilo je za studij teologije i filozofije. U prizemlju
su se nalazile učionice te prostrana i bogata knjižnica,
a na prvom su katu bile samostanske sobice za mlade studente
koji su ovdje učili i živjeli. Premda je ovaj dio samostana
danas većim dijelom izgubio svoju prvotnu namjenu, o njegovoj
izvornoj svrsi i osnivaču podsjeća ploča s natpisom na prvome
katu:
"ANNO MDCCCLXXIX//PROVINCIAM
. NOSTRAM . MODERANTE//ADM .
R . P . ANTONIO - MARIA . A . VICETIA//AEDES . KLERICIS .
RECIPIENDIS//ITEMQ . SCHOLAE . ET . BIBLIOTHECA . A . FVNDAMENTIS
. EXTRVCTAE . SVNT//PIORVM . IMPENSA//CVRA . VERO
. ET . ISTANTIA//IOAN BAPT . ALBANESE . ARCHIT . RUBIN"
Sadržaj teksta ploče s natpisom, koja se nalazi nasuprot
spomenutoj, podsjeća na vrijeme osnutka samostana:
"ANNO MDCCXLVII//PROVINCIAM
. REGENTE//ADM . R . P .
ILDEPHONSO . A . BRAYDO . S . VITI//FRANCISCALES . REFORM
. PROV
. VENETAE//QVI . HOSPITVM . AD . ANTONU . ABB//AB . ANNO
.
MDCC . INCOLVERANT//COENOBIVM . ECCLESIAMQ . PIORVM .
IMPENSA//A . FVNDAMENTIS . EXSTRVXERVNT//AN . MDCCCLXXX .
COENOB . INSTAVRAR."
Između dva rata rovinjski
je samostan bio vrlo aktivan. U njemu je tada bio novicijat
i ponovno smješten teološki studij, te Schola cantorum za
djecu i za odrasle.
Iz tog je vremena u sjećanju domaćega puka ostao trećoredac
Matteo Giuricin, diljem Istre poznat kao Matiuso dei Frati.
Poznat po svojoj svestranosti, u samostanu je radio sve potrebne
poslove, a svakodnevno je aktivno sudjelovao u liturgijskim
obredima.
Prigodom proslave obljetnice smrti sv. Franje, 1926. započeta
je temeljita obnova crkve, koja je trajala do 1931.
 |
|
| jaslice |
|
Nakon Drugoga svjetskog
rata, točnije godine 1948., samostan je predan Provinciji
sv. Jeronima, a rovinjski fratri dobili su na upravljanje
i župu u Rovinjskom Selu.
* tekst je
preuzet iz promidžbenog kataloga Franjevačkog samostana
Rovinj
|