O samostanu i njegovoj opremi

   Samostanskom sklopu može se prići s dviju strana, uvjetno ih nazovimo gradskom i ladanjskom, koje izražavaju dva aspekta rovinjskog samostana i time ga čine osobito privlačnim.

Unutrašnjost

   Ispred zapadnog, gradskog ulaza nalazi se kameni križ, postavljen 1855. kako bi podsjetio na svete misije iz 1801. rapskoga kanonika Giambattiste Bona.
Istočnim, odnosno kolnim ulazom prilazi se u, visokim zidom ograđeni, ladanjski prostor samostanskog vrta i dvorišta iz kojega se, na sjeveru, otvara pogled na stari grad i more. Otuda je najbliži pristup istočnome krilu samostana, u kojemu se nekoć nalazila fratarska škola.

    Samostan sv. Franje u Rovinju pripada tipu klaustralnih gradskih samostana, a po svojim je sastavnim dijelovima tradicionalan i prilagođen životu redovničke i šire društvene zajednice, koji objedinjuje rad, odnosno molitvu, stanovanje i hranjenje, razonodu te djelatnosti važne za okolinu. Prostor namijenjen široj okolini čine dva klaustra, crkva, sakristija, nekada hospicij, te knjižnica i škola. Refektorij, kuhinja i konoba jesu prostori namijenjeni redovničkoj zajednici, dok je dormitorij s redovničkim sobicama namijenjen isključivo redovnicima pojedincima.

    Klaustar, odnosno pravokutni otvoreno-zatvoreni prostor, simbolično predstavlja srce i glavni životni prostor ovoga tipa samostana. Tako za rovinjski samostan možemo reći da ima dva srca. Naime, sa sjeverne strane crkve, jedan za drugim, nastavljaju se dva klaustra oko kojih se prstenasto nižu volumeni jednokatnih krila.

    Južni, manji klaustar, po svom smještaju bliži crkvi i dostupniji javnosti, u obliku je pravokutnika, dok je sjeverni, povučeniji i veći, kvadratnijeg oblika. U središnjemu, otvorenom dijelu oba klaustra nalazi se samostanski fons vitae, šterna ili cisterna za kišnicu koja se skuplja sa samostanskih krovova. Oba su klaustra ograđena niskom ogradom na kojoj počivaju stupovi trijema, koji nose polukružne lukove. Pravokutnog su presjeka, s masivnim pravokutnim bazama i njima identičnim međučlanovima na mjestu kapitela. Komunikacija između klaustara omogućena je trijemovima koji čine komunikacijski prsten oko kojega se centripetalno nižu različiti prostorni sadržaji. U zapadnome dijelu manjeg klaustra trijem je zatvoren i pretvoren u hodnik.

    Na sva četiri zida većega klaustra nekoć su se nalazili sunčani satovi od kojih je danas sačuvan samo jedan, dok se na južnome zidu manjeg klaustra nalazi u kamenu isklesani franjevački grb.

    Samostansku blagovaonicu, odnosno refektorij, rese dvije slike s prikazom najpoznatijih novozavjetnih scena blagovanja. "Svadba u Kani« raskošna je narativna figuralna genre kompozicija koja simultano prikazuje tri povezane radnje: gozbu Krista i Bogorodice s uzvanicima, događaj pretvaranja vode u vino, koji se odvija u prednjemu planu, te na lijevoj strani slike kušanje vina koje stoloravnatelju u čaši donosi dječak. Vjerojatno je nastala u 17. st. i djelo je nepoznatog autora koji je, u pomalo naivnoj slikarskoj izvedbi, doslovno ponovio predložak Paola Veronesea. "Posljednja večera« manje je umjetnički zanimljivo djelo nepoznata slikara iz 1904.

U istočnome, 1878. godine pridodanom krilu samostana, nalazi se iznimno bogata samostanska knjižnica čiji fundus čini oko dvanaest tisuća knjiga, pretežito teološkog sadržaja, veći dio kojih je smješten na policama izvornih drvenih ormara. Tijekom posljednjega stručnog popisa evidentirano je stotinu pedeset najvrjednijih knjiga tiskanih u 16. st. U prostoru knjižnice čuva se i samostanski arhiv s vrijednom gradom koja tek čeka sustavnu obradbu.

* tekst je preuzet iz promidžbenog kataloga Franjevačkog samostana Rovinj