SAMOSTANSKA ZBIRKA

   Preko dvjesto i pedeset izložaka zbirke rovinjskoga franjevačkog samostana predstavljaju raznolika i raznorodna svjedočanstva ljudskoga stvaralaštva, znanja i kreativnosti, nastala u širokom vremenskom razdoblju od 15. do 20. st. Predmeti su izrađeni tradicionalnim umjetničkim i obrtničkim tehnikama, u raznolikim materijalima. Većim su dijelom religiozne tematike, odnosno povezani uz liturgiju ili pučko štovanje. Nailazimo i na predmete koji svjedoče o drugim djelatnostima koje su se obavljale u okrilju samostana, poput onih povezanih sa školom i studijem teologije, kao i na uporabne i etnološke predmete iz svakodnevna građanskog i seoskog života na ovome području. Ukratko, predmeti su rječito svjedočanstvo složenosti i bogatstva življenja ove redovničke i okolne društvene zajednice u proteklih nekoliko stoljeća.

    Podrijetlo predmeta uglavnom je vezano uz franjevačku crkvu i samostan, ali je zasigurno stanovit broj njih ovamo donesen s drugih lokacija. Valja pretpostaviti da je i dio inventara samostana opservanata s otoka Sv. Andrije blizu Rovinja, nakon njegova ukidanja, prenesen ovamo.

   U zbirci se čuva 28 slika izrađenih u tehnici ulja na platnenoj, drvenoj i bakrenoj podlozi, od kojih valja izdvojiti poneke.

   Dvije su vrlo vrijedne barokne slike, vjerojatno venecijanske provenijencije, vezane uz Kristološki ciklus, a tematikom zaokružuju Kristov zemaljski život. Iz 18. st. potječe -Sveta obitelj«, slika s temom iz niza genealoških prikaza Krista i Bogorodice. U prostoru staje, netom nakon Dječakova rođenja, lik majke Marije drži u naručju golo djetešce i pokazuje ga sv. Josipu, Kristovu zemaljskom skrbniku. U gornjem lijevom kutu, ispred tamne pozadine, lebde dvije kerubinske glavice. Osjećajnošću i toplinom, postignutima toplim koloritom i kontrastima svjetla i tame, vibrantnošću površine, kao i karakterizacijom likova, slika plijeni pozornost promatrača.

    "Raspeće" s likovima umrlog Krista na križu, sv. Marije Magdalene u njegovu podnožju, te Marije i Ivana sa strane, u kojoj se obrisi križa jasno ocrtavaju ispred mistično , i isvijetljena oblačnog neba a u djeliću pozadine naziru kupole i grada Kristove tjelesne smrti, Jeruzalema, uspjelo je djelo nepoznata, ali vrsnog baroknog slikara 17. st.

   Od Marijanskih prikaza u zbirci valja spomenuti dvije ikone. Jedna je Bogorodica s djetetom i četiri svetačka lika, prema predaji djelo nepoznata majstora s Atosa iz 1686., a druga je Madona s djetetom, djelo nepoznata madonera Italokretske škole iz 16. st.

    Slika "Navještenje" vrlo je zanimljivo djelo nepoznata venecijanskog slikara 17. st. Bogorodica je prikazana na lijevoj polovici slike kako kleči u stavu molitve pokraj stalka s otvorenom knjigom i promatra anđela koji se, odjeven u bijelu antikizirajuću odjeću, zdesna spušta na oblaku s ljiljanom u rukama. Između njih, u gornjoj zoni, lebdi golubica Duha Svetoga. Prizor je smješten u natkriven prostor s kvadratnim popločenjem, koji se u perspektivi sužava i završava balustradom, a u njezinoj sredini nastavlja se put koji vodi prema krajoliku u pozadini.

   U zbirci se čuvaju i dvije svetačke slike neizostavno povezane uz franjevački red; to su prikazi sv. Franje i franjevke sv. Elizabete Ugarske. "Stigmatizacija sv. Franje Asiškoga», izrađena u tehnici ulja na bakrenoj ploči, rad je nepoznata majstora settecenta. Lik sveca prikazan je do pasa, odjeven u franjevački habit. Dok u zanosnoj gesti promatra Isusovo Raspelo, obasjava ga nadnaravna svjetlost, a ruke mu obilježavaju jasno naznačene stigme. Uz Raspelo položeni su i ostali svečevi atributi, Sveto Pismo i lubanja.

    Sv. Elizabeta Ugarska, kraljica koja je svoj kratki život posvetila brizi za siromašne, te je primljena u franjevački red, i na ovoj je slici prikazana kako liku siromaha udjeljuje milostinju. Slika je velikog formata i uz još tri zasad nepronađena platna, izvorno se nalazila na zidu u brodu crkve. Kvalitetan je rad nepoznata venecijanskog umjetnika 18. st.

    Vrijedna je slika poprsja sv. Jeronima, jednog od četvorice latinskih crkvenih otaca podrijetlom iz Dalmacije, po kojemu je istarsko-dalmatinska franjevačka provincija i dobila ime. Djelo, vjerojatno nastalo na prijelazu 17. i 18. st., prikazuje lik bradata sijedog starca do pasa, čije je tijelo zaogrnuto žarkocrvenim plastom. Prikazan je kao pokornik pored otvorene Biblije, koju je preveo na latinski jezik, u društvu vjernog pratitelja lava, držeći u ruci lubanju.

    Zanimljiva slika nalazi se na vratašcima svetohraništa iz 17. st. Prikazuje lik starijeg, sjedokosog, bradatog muškarca koji je usnuo spustivši glavu na lijevu ruku, dok mu s lijeve strane, odozgo prilazi anđeo. Desno dolje prikazan je vrč s oblim kruhom. Posrijedi je prikaz starozavjetne scene sv. Ilije u pustinji.

    U zbirci se čuva i jedno portretno poprsje porečkoga kanonika Giuseppea Fabrettija, iz 1763., koje čini važan dio korpusa baroknih portreta u Istri.

    Medu skulpturama valja izdvojiti vrlo skladan i vrijedan renesansni mramorni kip "Madona s djetetom", te mramorni kip sv. Jeronima, vrlo uspjelo ostvarenje venecijanskog kipara 17/18. st. Giovannija Bonazze. Od drvene polikromirane skulpture tu se čuvaju barokni kipovi sv. Franje Asiškoga i sv. Franje Paulskoga, koji su se izvorno nalazili iznad vrata ophoda u svetištu crkve.

    U zbirci je predstavljeno i nekoliko knjiga koje svjedoče o bogatoj knjižnici te o školskoj i studijskoj djelatnosti koja se odvijala u samostanu. Od knjiga valja izdvojiti antifonarije iz 17. i poč. 18. st. Josepha Vincentića Istranina (1650-1725.), te nekoliko knjiga iz 18. st. na hrvatskome jeziku, što predstavlja rijetkost za rovinjski samostan koji je pripadao venecijanskoj provinciji i bio pod talijanskim jezičnim utjecajem. To su dvije knjige pavlina Hilariona Gašparotija (1714-1763.) iz njegove kvadrilogije "Cvet sveteh, ali življenje i čini svetcev", najvećega hagiografskog djela u hrvatskoj književnosti, od kojih je svaka posvećena štovanju lika Blažene Djevice Marije. Jedna je tiskana 1756. u Grazu, a druga 1761. u Beču. Tu su još dvije važne knjige 18. st. pisane hrvatskim jezikom, Filipa iz Ochievije i Jerolima Filipovića iz Rame, obje tiskane u Veneciji.

    Osobito je vrijedan ukoričeni herbarij od stotinjak stranica, što ga je sakupio fratar Francesco da Campolongo 1756. u Padovi, te morski herbarij rovinjskoga područja, što ga je sakupio Antonio Zaratin iz Rovinja oko 1887. Ovdje se čuvaju i dvije pergamene na glagoljici te list pergamene s autentikom koja se odnosi na ostatke sv. Candide, koji se čuvaju u stipesu bočnog oltara sv. Petra od Alkantare u crkvi.

    U zbirci je izložen velik broj liturgijskih predmeta koji služe raznim svrhama: za škropljenje, osvjetljavanje, kadenje, obredno pranje, čitanje i propovijedanje, uskrsne obrede i zvonjenje. Ovdje je izložen i oltarni pribor za euharistijsko slavlje, te za čuvanje i izlaganje euharistije, kao i procesijski predmeti, sakralno posude za euharistiju i relikvijari.

    Rovinjski samostan posjeduje veliku zbirku relikvijara najrazličnije tipologije, od onih u obliku pokaznica i uokvirenih slika do onih u obliku križeva ili vaza. Neki su relikvijari sasvim malih dimenzija, a neki zapremaju dimenzije veće od metra. Manji broj relikvijara izrađen je od muranskoga stakla, a veći ih je broj izrađen od drveta i srebra. Ovi potonji predstavljaju standardne srebrnarske radove 18. st. nepoznatih mletačkih zlatara.

    Od oltarnog pribora za euharistijsko slavlje potrebno je istaknuti niz oltarnih križeva izrađenih od sedefa koji je obrađen na različite načine: intarziranjem, rezbarenjem ili graviranjem. Posebno se ističu dva gravirana, od kojih jedan zbog bolje sačuvanosti svjedoči zanimljiv ikonografski program franjevačkoga reda.

   U zbirci je izložen vrlo lijepo izrađen samostojeći sat s dekorativnim oslikom okvira brojčanika i klatna. Izrađen je u Italiji oko polovice 19- st. u stilu Biedermaier.

    U sakristijskim ormarima, koji danas čine dio izložbena postava, čuvaju se primjerci misnoga ruha, od kojih valja izdvojiti dva kompleta izrađena od baroknih svilenih tkanina. Od predmeta izrađenih u tekstilu sačuvan je i žuti procesijski suncobran lijepo ukrašena drvenog drška.

    Dijelovi etnografske baštine poput glinenih posuda za ulje ili vino, ručnih vaga (kantara), starinskih glačala, petrolejki i utega koji se čuvaju u zbirci, zajedno s većom količinom uporabnih predmeta od keramike, porculana i stakla svjedoče o životu unutar samostanske svakodnevice.

* tekst je preuzet iz promidžbenog kataloga Franjevačkog samostana Rovinj